Kako pristupiti novom prijevodu? Savjeti profesionalne prevoditeljice za njemački i engleski jezik

Prevođenje je velik izazov i može biti veoma frustrirajuće. Navest ćemo nekoliko savjeta za uspješno prevođenje. (Podrazumijeva se da raspolažete osnovnim “alatom” za prevođenje: dobri jednojezički i dvojezički rječnici, enciklopedije te osnovno poznavanje rada na računaru.)

Prije nego što počnete, važno je da ste razumjeli tekst koji trebate prevesti. Stoga ga pročitajte od početka do kraja. Napravite pauzu, pa se vratite tekstu. Odvojite dovoljno vremena kako biste izvršili istraživanje u vezi s temom teksta (što više vremena uložite u prijevod, on će biti bolji). Vidjet ćete koliko je to dobro za vaš rad. Otiđite na internetske stranice na ciljnom jeziku koje se bave tekstom koji je potrebno prevesti te proučite terminologiju i način izražavanja koji se koristi. U slučaju da se radi o većem prijevodu, napravite bilješke ili glosar. Formulirajte što je moguće prirodnije, ali da to ujedno bude i zvučno. 

Umjetnost je razumjeti šta autor izvornog teksta želi reći, na koji način to prenosi i šta je poruka teksta. O tome ste već stekli sliku kad ste pročitali tekst. Držite to na umu i napišite istu poruku svojim riječima, bez izostavljanja bitnih informacija. Neka vas pritom ne zavedu formulacije u polaznom jeziku. Na nama prevoditeljima je da nađemo prave riječi za savršenu rečenicu.

Koristite imenice i pridjeve umjesto glagola, adverbijalne konstrukcije, povežite rečenice i budite hrabri! Pročitajte prijevod. Jezici imaju vlastiti ritam, stoga, ako ono što ste napisali ne zvuči kako treba, pokušajte promijeniti redoslijed riječi, a ne samo riječi. Zapitajte se ima li vaš prijevod smisla. Ako se i u jednom trenutku zapitate šta napisano zapravo znači, nešto nije uredu. Pišite jasno i koncizno, koristeći odgovarajuće dužine rečenica i paragrafa. Koristite jednostavan vokabular, tako se mogu prenijeti i kompleksne ideje. Kad prevodite, uvijek imajte na umu one koji će čitati taj tekst!

Riječi su mnogo više od pukog značenja – one prenose emocije i kulturološke specifičnosti koje postoje u jednom jeziku, ali ne i u drugom. Zadatak je prevoditelja da sačine prijevode koji su vjerne kopije izvornog teksta, ali koji se čitaju kao da su originali ciljnog jezika. Prevedite značenje, ne riječi! Emulirajte izvorni stil autora, bez obzira na to je li on humorističan, kolokvijalan ili naučan…

Dobri prevoditelji vole svoj posao i teže stalnom usavršavanju svog znanja jezika i praćenju razvoja u svim poljima. S obzirom na to da se od prevoditelja traži da prevodi mnoštvo tekstova, on treba biti erudit i o svemu znati nešto. Naravno, nije moguće znati sve, međutim, njegov je zadatak znati kako i gdje saznati ono što je potrebno, istražiti o predmetu teksta i, eventualno, konsultirati stručnjaka na tom polju ili druge prevoditelje.

Najvažnije je voljeti jezike i nastaviti ih proučavati; usavršavati se gdje god je to moguće!      

Michelle Grujić

Prevoditeljica za njemački i engleski jezik

Profis d.o.o.

Zašto je lijepo biti sudski tumač/tumačica?

 Pa zbog “ekstra love” u džepu – to je bio prvi razlog, koji sam osjetila još 2004. godine, kada sam položila ispit za njemački jezik. Moje ime i prezime na pečatu: Tihana Puzić, stalni sudski tumač za njemački jezik – toliko sam bila sretna i ponosna što sam uspjela položiti i taj ispit, a u to vrijeme nisam bila osviještena u smislu rodno osjetljivog jezika, da mi ni to „tumač“ nije smetalo.  Iskreno, prvi put kada me je neko nazvao i tražio prijevod osjetila sam blagu nervozu. “Šta sad da radim?! Dobro, trebam prevesti sve, šta onda?” Potpis, broj dnevnika, datum prijevoda, pečat! Pregledala sam prijevod, mislim da je bilo riječi o uvjerenju o državljanstvu, barem pet puta. Pa još jednom provjerim sve brojeve. Bojala sam se da ću nešto pogriješiti i da bih tako ljudima koji s mojim dokumentom idu dalje završavati lične stvari mogla napraviti problem. I sada, kada gledam unatrag, drago mi je što sam tako ozbiljno shvatala, kao i dan-danas, taj čin ovjere prijevoda svojim potpisom i pečatom. Dobro je što taj prvi put nisam pogriješila, a naravno da se tokom godina znala desiti i greška. Pa i to je ljudski.

S položenim ispitom za sudske tumače imate mogućnost prilično solidne dodatne zarade. Naravno, puno je sudskih tumača i ne govorimo o visokim ciframa, ali ipak, ako se želi raditi, svakako je moguće zaraditi novac za lijep odmor. A, ako se želi, može i više. Mjesečna kreditna rata, recimo. A nova jakna, cipele, knjiga – svakako.

Već sam u samom početku naišla i na dodatnu vrijednost te privilegije, zaista privilegije, a to je pomaganje ljudima na jednostavan način. Često su me znali nazvati penzioneri kojima je potrebna potvrda o penziji, a kada dobijem potvrdu i vidim visinu penzije, dođe mi otići do bankomata i dati ljudima novac. Ali oni me nisu nazvali da bi to od mene tražili, tražili su prijevod. I kako sada naplatiti tim penzionerima deset, petnaest, dvadeset maraka za prijevod potvrde? Nikako, uradim im to gratis, pozdravim se i poželim im sreću. Nakon toga mi opet zvoni telefon; ti isti penzioneri me čekaju da mi daju Seka čokoladu i zahvaljuju mi se. Vidim da sam ih zaista obradovala. Godine prolaze, mnogo je takvih potvrda prošlo kroz moje ruke. I čokolada.

Onda imamo studente i studentice. Mladi, ambiciozni, svježi, ali uglavnom u nekoj frci s rokovima, jer svakako već kasne na prijave; traže prijevode potvrda s fakulteta, prijepise ocjena, preporuka. Pa i njima poželim sreću u daljem studiranju i ništa im ne naplatim. Tek za nekoliko godina, javi mi se u agenciju već zrela osoba, govoreći da radi u toj i toj firmi i da želi angažirati agenciju za prevođenje koju sam osnovala, jer se sjeća da sam joj pomogla kada joj je trebalo. Da se ne lažemo, naravno da se radujem svakom novom poslu u Profisu, ali još mi je draže kada vidim da ljudi pamte moj pokušaj da pomognem.

Nekako najsvježiji primjer moje sreće s privilegijom sudskog tumača jeste onaj kada mi je došao jedan gospodin, penzioner, s molbom da prevedem svjedočanstva i potvrde za sina koji studira u Austriji i koji se želi prijaviti za stipendiju za Siemens. Gospodin kaže da su prijevodi sudskih tumača u Austriji skupi. Nije bilo malo dokumenata, nisam mogla koristiti nikakve prije urađene obrasce, prevela sam sve i, da budem iskrena, prebrojala sam u glavi koliko bih trebala u principu naplatiti za taj prijevod. Osamdeset maraka. A čovjek penzioner. I sin student. “Ništa”, rekoh, “neka je sinu sretno, da dobije stipendiju.” I ode čovjek. Reče mi onako usput “hvala”. Pomislih: “Vidi mene budale.” Ali me neki drugi, unutrašnji glas opominje i pita tražim li ja to da ljudi na koljena padaju što sam, eto, gratis prevela. “Ma ne tražim”, kao da se sama sebi pravdam, “ali mislila sam da će čovjek reći ono uobičajeno: 'Nemojte, pa nema potrebe'. Ja bih odgovorila da znam da nema potrebe, ali da je, eto, to moj poklon studentu. Ali ništa. Ode čovjek, uljudno se pozdravi i ode.” Za nekoliko dana opet zove isti gospodin. Trebaju im još dva svjedočanstva. Uradim ja i to. Sad već pred predavanje dokumenata mislim da naplatim, ali ne mogu. Zahvali se čovjek uljudno, ništa previše, i ode. “Pa ni čokoladu da dobijem!”, mislim ja. Prošlo je nekoliko sedmica. Sa kćerkicom, kojoj je tada bilo dvije i po godine, sjedim u bašti jedne picerije, kad ugledah čovjeka s kapom. Učini mi se poznat. Prođe sa ženom i kao da mi klimnu glavom u znak pozdrava. Prepoznah ja “svog” penzionera. Za nekoliko minuta idu on i žena prema nama, nose veliku Kinder čokoladu i daju je mojoj Tajri. “Da Vam se zahvalim što ste nam pomogli. Ja sam se prvi put tako zbunio, a drugi put me je bilo i stid, ali sam opet Vama došao.” Jao, sada mene stid, savjest mi kaže da sam zaista postala proračunata, a vidi, ljudi dali mome djetetu čokoladu. Veliku. Priupitah za sina, dobio je stipendiju. “Pa i ne dobio, sa svim onim dobrim ocjenama”, kažem ja, a u njihovim očima vidim sreću i ponos. Od tada do danas taj bračni par, koji mojoj kćerkici uvijek nešto da, redovno srećem. A ona, tako mala, zna da je mama nešto prevela (ja kažem: pisala na njemačkom) i pomogla sinu “čike s kapom i tete”. Taj osjećaj, kada vidim da moje dijete vidi i osjeti krug dobrote, ne može se porediti ni sa kakvim novcima na svijetu.

Možda posljednji aspekt privilegije sudskog tumača jeste taj što sam godinama radila na sebi i uvijek težila najboljem u prevođenju iz raznih oblasti, pa sam postala dosta samosvjesnija. Kada sam prošle godine položila i ispit za engleski jezik i otišla u Kantonalni sud u Sarajevu, imala sam već 32 godine i mnogo više samopouzdanja, tako da sam se predsjednici usudila reći da je ispit položio samo jedan muškarac (i to moj Dario) i da bi na pečatu trebalo stajati tumačica, jer i na njemačkom stoji Gerichtsdolmetscherin. Rečeno mi je, s visine, da je dotična predsjednik već sto godina i da se nikada neće zvati predsjednicom, a između redova mi je rečeno da ne lupetam. Kakva tumačica! Nisam se dala omesti, morala sam odgovoriti da ona rado može biti predsjednik što se mene tiče, ali da sam ja sudska tumačica i da ću takav pečat kad-tad dobiti. Predsjednica-predsjednik je nešto progunđala i nije me ni slušala kada sam čitala svoju izjavu, čisto da mi da do znanja da nisam bitna. Ali ja sam svaki put čitala tumačica, umjesto tumač. Jasno i glasno, piskutavo čak, ne može da me ne čuje.

Ovim tektstom zapravo želim ohrabriti sve one koji razmišljaju o tome da postanu sudski tumači. Usudite se, pokušajte. A ako položite, dobijete dodatni vjetar u leđa: finansijski svakako, kao što na početku rekoh, ali prije svega dobije se prilika za lični razvoj i rast, a time i prilika reći svoje mišljenje tamo nekoj predsjednici – pardon, predsjedniku – onako, usput, dok se potpisujete i dajete svečanu izjavu. O tome “svečana izjava” neki drugi put detaljnije. O pripremi za ispit sam već pisala.

Kada sam kod toga, nadam se da nikada niko neće naplatiti prijevod bolesnim ljudima, kojima je prijevod potreban za dalje liječenje. O djeci da ne govorim. To već nije privilegija, to je moralna obaveza.

Tihana Puzić, agencija za prevođenje Profishttps://www.facebook.com/agencija.profis, Sarajevo

Prevođenje iz perspektive honorarne prevoditeljice

Naša kolegica, prevoditeljica koja sarađuje sa Agencijom za prevođenje Profis od samog osnivanja, a čije odlične prevoditeljske sposobnosti već duže vrijeme poznajemo, je podijelila sa nama svoje iskustvo iz prakse. Radila je na prijevodu 125 kartica stručnog medicinskog teksta o biopsiji prostate, a angažman je dobila preko prijatelja. Mislimo da će se većina prevoditeljica i prevoditelja složiti da je najveća odgovornost u prevođenju upravo medicinskih tekstova i da je potrebna ne jedna, nego više stručnih provjera. Naša kolegica je pokušala kontaktirati naručioca posla, međutim bezuspješno. Izgledalo je kao da se radi o najjednostavnijoj narudžbi posla – vi nama prijevod, mi vama novac, „no questions asked“, kako bi rekli Englezi. Prijevod je urađen, uručen posredniku, uredno plaćen, međutim, kolegica je imala potrebu da se klijentu ipak i pismeno obrati, u vidu pisma koje će dostaviti uz prijevod.

Prenosimo sadržaj pisma u potpunosti:

„Poštovani,

S obzirom na vrstu dokumenta koji je trebalo prevesti i činjenicu da nismo bili u kontaktu tijekom izrade ovog prijevoda, koristim priliku da skrenem pažnju na nekoliko stvari.

Kao što ćete imati prilike pročitati, dokument obuhvata različite aspekte postupaka za otkrivanje karcinoma prostate – od rektalnih sondi različitih vrsta do molekularne dijagnostike. Kako Vam je poznato, razvoj tehnologije i nauke u kontekstu globalizacije donekle diktira raširenu primjenu stranih naziva i skraćenica, dok bi eventualne lokalizirane pandane za neke od engleskih sintagmi bilo moguće utvrditi tek detaljnim konsultacijama sa ljudima iz struke. U slučaju ovakvih tekstova namijenjenih stručnjacima iz oblasti medicine, radiologije, molekularne biologije, itd., mogućnosti prevodioca „opće prakse“ su u velikoj mjeri određene, kako prirodom profesije, tako i raspoloživim vremenom i  budžetom.

U izradi ovog prijevoda sam se sa koristila sugestijama prijatelja ljekara i genetskih inženjera, izvorima dostupnim na internetu, te dosadašnjim iskustvom u radu sa sličnim tekstovima. Međutim, ukoliko namjeravate koristiti dijelove ovog prijevoda za dalje publiciranje, imajte na umu da je originalnu publikaciju pripremao tim stručnjaka, dok je prijevod radio prevodilac „opće prakse“ u vrlo kratkom periodu.  Iako sam laik u ovom području, smatram da je prijevod materijalno korektan i da će biti od koristi svakome ko se na ovaj način želi informirati o predmetnoj temi. U slučaju da Vam je potreban tekst na bosanskom jednako reprezentativan kao original na engleskom, napominjem da to znači dodatnu lekturu, lokalizaciju, detaljnu stručnu analizu i struci prilagođeno stilsko oblikovanje.

Nadam se da ćete biti zadovoljni prijevodom. U slučaju nejasnoća, pitanja, te eventualnih izmjena, slobodno me kontaktirajte.

Srdačan pozdrav,

S. Đ., prevoditeljica“ 

Odgovor od klijenta nije uslijedio, ili barem ne još. Ono što se nama čini kao najbitnije u ovome jeste visoki stepen odgovornosti kolegice i stručna provjera koju su izvršili poznavatelji struke. Obeshrabrujuće je što je očigledno da se prevođenje i dalje smatra tehničkim poslom iako navedeni primjer pokazuje da su u ovakvim slučajevima potrebne konsultacije čak i sa genetskim inženjerima. Pa ko je sretan, neka na brzinu nađe takvu osobu – spremnu da pomogne. Nadamo se da i drugi samostalni prevoditelji i prevoditeljice imaju ovako ozbiljan pristup radu, ili ako nemaju, da ne uzimaju prijevode koje nisu u stanju kvalitetno prevesti.  Mi kao agencija za prevođenje kojoj je glavni cilj kvalitet prijevoda, svakako podliježemo obavezi stručne provjere svih tekstova. Našoj S.Đ. čestitamo na urađenom prijevodu i ovu priču ćemo završiti humorom: Kolegica je nakon završenog prijevoda na pitanje prijateljice šta je radila ovih dana odgovorila: "Upravo sam završila biopsiju prostate..."  a prijateljica će, iskreno zabrinuta: "Šta ti je sa prostatom?!?"  :) :) :) 

O ispitu za sudske tumače

Od 2004. godine sam stalni sudski tumač za njemački jezik ili kako bih ja to ispravno voljela reći, tumačica. Na ovaj oblik se i sama želim što je prije moguće navići jer se predugo zovem muškim nazivom, za šta nema potrebe. Sjećam se kako sam se pripremala za taj ispit, učila sa svojom najboljom drugaricom, tražile smo sve moguće pravne rječnike, a najveću pomoć sam imala na radnom mjestu, gdje je gospodin Jörg Weike, penzionisani sudski referent iz Njemačke koji je došao u BiH da radi na reformi zemljišnih knjiga i katastra, bio moj najveći oslonac. Pored njega mi je advokatica Larisa Velić, koja je diplomirala pravo te položila advokatski ispit u Njemačkoj objašnjavala mnoge razlike između našeg i njemačkog pravnog sistema. Tada sam radila kao prevoditeljica za njemački jezik u Projektu zemljišne administracije, kojeg je u Bosni i Hercegovini implementiralo njemačko društvo za međunarodnu saradnju GIZ (tadašnji GTZ), a kofinansirale austrijska ADA i švedska Sida. Pripreme su tekle i ovdje navodim stvari koje sam tada učila, a među kojima nema razlike kada je riječ o pripremi za ispit za sudske tumače za engleski jezik:

• Sudske odluke (razne, ako nemate knjigu koja se bavi ovom tematikom, otiđite do notara ili pravnika i zamolite da vam nešto kopiraju, neka obrišu imena stranki. Tada nije bilo notara, danas bih preporučila da se također vježbaju prijevodi notarskih akata o osnivanju društva, raskidanju ugovora, oporuke, hipotekarni ugovori, itd.) 
• Sudska rješenja (o parnicama, razvodima braka, o statusnim pitanjima firmi) 
• Sastavi sudskih vijeća u BiH i u Njemačkoj, pojedinačne sudije, itd.
• Sve zemljišnoknjižne izvatke (A, B, C list gdje se spominju vlasnički udjeli, katastarske čestice i općine, tereti na nekretninama, itd.) 

I, naravno, ustave.

Izašla sam na ispit, ponijela njemački BGB prije svega zbog skraćenica koje je uvijek potrebno barem u fusnoti prevesti, pravne i ekonomske rječnike, korektor i tri hemijske. :) Za svaki slučaj. Također, i platila sam 400 KM, dok sam prošle godine platila 550 KM za engleski.

Kao i 2012. godine, kada sam konačno položila i ispit za sudsku tumačicu za engleski jezik, ispit je izgledao ovako:

Tada je na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za germanistiku radio profesor dr. Đorđević i profesorica dr. Zilić, koja je i danas tu. Profesor je u svom pomalo šaljivom tonu rekao da svi sjednemo tako da ne možemo prepisivati jedni od drugih i da osoba koju vidi da prepisuje nikad neće ni položiti. Za engleski jezik smo se 2012. godine svi okupili u amfiteatru Veterinarskog fakulteta, a komisija je bila sa univerziteta u Mostaru (da budem iskrena, ne znam sa kojeg od dva mostarska univerziteta) i komisija Ministarstva pravde FBiH. Par godina prije, kada nisam položila ispit za engleski (jer mi se nije moglo oprostiti što sam engl. profit prevela kao profit, a ne kao dobit - u jednoj rečenici se spomenulo - pa mi je prof. dr. Dizdar rekao da se vidi da se vidi da ja ne razumijem cijeli tekst. To mi je tada bila jedna od dvije greške, druga je bila što sam tužilac prevela kao attorney, zaboravivši napisati public attorney. Za to je rekao samo da je greška, eto to bi mi i oprostio. Po meni je ova druga bila mnogo veća, ali eto. Isto tako je bilo čudno što me tada Ministarstvo pravde nije pozvalo na ispit iako sam predala svu neophodnu dokumentaciju na vrijeme i uplatila 500 KM. Zbog toga sam morala sa još jednom djevojkom doći na dodatni ispit. Djevojka je položila, bile smo same u jednoj prostoriji u Ministarstvu pravde i kako to biva na ispitima, onaj ko drugom govori kako šta da piše padne, a ovaj drugi položi. :) Znači, prije ispita slobodno nazvati u Ministarstvo pravde (033 213 151) i raspitivati se o svemu, za svaki slučaj. 

Te 2004. na ispitu za njemački zadaci su bili jedna brakorazvodna presuda (na njemačkom) i jedna sudska odluka o nekoj parnici o zemljištu (na bosanskom/hrvatskom/srpskom). Bitno je naglasiti da sudski tumači prevode apsolutno sve šta piše, dakle od početka do kraja, ne izostavlja se ni jedno slovo, a kamoli pečat, pa se  pečat prevede otprilike ovako:

Okrugli pečat (ili službeni pečat ili kakav li je već, notarski žig...): Bosna i Hercegovina, Uprava za indirektno oporezivanje, Banja Luka.... sve šta stoji kao tekst pečata.

Ako postoji potpis, i on se prevodi: vlastoručni potpis (ako je nečitak i to napisati, ako je čitak, napisati ga).

Ako postoje zaglavlja, prevedite ih. Nemojte padati na tim sitnicama (bolje onda kao ja na profitu).

Kao što rekoh, taj sam ispit položila i još mi je bilo veoma drago kada mi je profesor Đorđević čestitao i kasnije me zvao da me pita za neke prijevode iz zemljišnoknjižnog sektora jer je čuo da sam prevela Komentar Zakona o zemljišnim knjigama.

Moj neuspjeh sa ispitom za engleski se nastavlja. 2010. godine sam postala mama i to mi je najveći životni uspjeh, ali i ispit koji traje cijeli život, a ocjenjivačica je veoma zahtjevna i ne ostaje previše vremena za spavanje.

Na web stranici Ministarstva pravde FBiH je izašao je oglas za sudske tumače, ja sam se pripremala koliko sam stigla, uplatila 500 KM kao i moj kolega Dario, međutim, nisam izašla na ispit. Zbog fijaska od prošlog puta sam osjećala da ipak nisam dovoljno učila. A neki unutrašnji glas mi je govorio da će na ispitu biti zadaci vezani za zemljišne knjige. Da sam poslušala taj glas, bila bih pametnija. Ovako me je Dario nazvao nakon ispita i kada mi je ispričao koji su zadaci bili na ispitu, bilo mi je jako krivo. Sa engleskog se trebao prevesti neki članak o zlostavljanju. Pošto je moj dragi Dario tih dana više izlazio, a manje učio, ni on nije položio. Te godine je inače veoma malo kandidata položilo i kasnije sam čula da su prolazili kandidati koji nisu sve preveli, tako da je neko 2012. godine pitao prije ispita da li može položiti neko ko nije do kraja preveo. Odgovor je bio da ne može. Znači, pitajte sve šta vas interesuje i prije ispita, bolje je za vas. Na kraju krajeva, borite se jer to je vaš novac i vaše vrijeme i nema potrebe za strahom od komisije. 

I došla je tako 2012. godina, oglas je objavljen, Dario i ja spremni kao zapete puške, toliko prijevoda prođe kroz naše ruke u agenciji da ni sami ne znamo šta da pripremamo. Učila sam kao i do sada, sve gore navedeno, a i Dario. Ponovo smo oboje pripremili svu neophodnu dokumentaciju (uvjerenje o državljanstvu, diploma, biografija itd) i uplatili naknadu za ispit. Sa engleskog na naš je bio zadatak da se prevede oporuka neke dame, a oporuka se sastavlja i obrađuje kod notara, sa našeg na engleski je bila prijavnica boravišta iz Mostara i uvjerenje o bračnom stanju kojim se potvrđuje da je neka gospođa nakon razvoda slobodnog bračnog stanja. Po meni veoma korisni zadaci za ispit jer se, realistički gledano, najviše takve stvari i dobijaju na prijevod.

Pismeni dio ispita smo i Dario i ja položili. Na usmenom dijelu je potrebno znati osnove Ustava BiH i FBiH, uređenje sudova, imenovanje sudija i slično. Kada sam polagala sudski za njemački, ovo je više bila formalnost, ovaj put su me fino ispitali o svemu. Iskreno, nisam znala odgovore na sva pitanja.

Položih ja, položi i Dario kao jedini muškarac! Dobro se sjećam kada smo izašli vani, lijep sunčan dan, Dario još u nevjerici, meni se po glavi motala pjesma Gangnam Style i željela sam na Skenderiji plesati od sreće. Konačno!

To je bilo početkom oktobra 2012. Ministarstvu pravde Federacije BiH je trebalo puna četiri mjeseca za ažuriranje liste sudskih tumača.

Svim budućim kandidatkinjama i kandidatima za sudske tumače želim puno sreće i da iz prvog pokušaja uspiju i polože ispite, a ako neko bude imao pitanja i ako bude potrebna pomoć, slobodno mi se obratite putem naše FB stranice.

Tihana Puzić

Agencija za prevođenje, Profis, Sarajevo

Uvijek sam bila zagovornica toga da se od djece može najviše naučiti i drago mi je kada vidim da je zaista tako. Oni su otvorenih umova, blistavih pogleda i ne prezaju od iskrenosti. Najbolji učitelji, iako mi odrasli često mislimo da isključivo mi njih podučavamo.

Tako sam prošlog ljeta u Drveniku u Hrvatskoj prisluškivala razgovor između dva dječaka na plaži. Dok su se igrali sa kamenčićima i pijeskom, pokušavali su jedan drugom da objasne određene lingvističke nedoumice između bosanskog i hrvatskog jezika. Tako je Tarik rekao Filipu da je njegova majka napravila sendviče za obojicu, a Filip onako malo zbunjen pita:

Majka? Misliš tvoja mama? – Ne, odgovara Tarik, moja nana, ne moja mama. Tvoja nana? To je tvoja baka?- opet bi zbunjeni Filip, na šta će Tarik još uvijek smireno – Ne baka, majka! Pa znači mama, skonta Filip! Neee, kaže Tarik već nervozno što ga Filip ne razumije, Majka bolan, moja nana!

-  Pa baka! kaže Filip…i tako su njih dvojica uveliko pokušavali jedan drugom da dokažu i pokažu na šta zapravo misle.

Bila sam u iskušenju da im objasnim razlike i ljepote tih razlika, ali sam ih pustila, jer će i sami shvatiti o čemu je riječ, a iskreno, uživala sam slušajući ih i smijala se njihovoj nedoumici.

Ove godine mi je na plaži u Lovištu, Hrvatska, prišlo više djece jer sam se tako lijepo ludirala sa svojom kćerkicom pa su i oni pomislili da bi mogli lijepo sa nama da se igraju, plešu i rade gimnastiku na plaži. I pričam ja sa svima, igram se, a mali Duje koji ima 7 godina vidi da ja pričam „drugim jezikom“ kako on to sam nazva. Pa je dijete samoinicijativno počelo da mi objašnjava razlike i prije svega da se pohvali kako on to sve zna. Tako će meni Duje lijepo objasniti da on kaže prijatelj, a na drugom jeziku, u Beogradu će ljudi reći drug. A to znači isto! Pa kruh se kaže na tom drugom jeziku hljeb. A vlak je voz! Slušaju i ostala djeca mudrolije ovih čarobnih jezika i dive se Dujetu, a ja onda upitah kako se na hrvatskom kaže mjesec maj. Kažu meni djeca – pa maj. I svi klimnuše glavom, rekao bi čovjek sve smo se sporazumjeli.

Vidim ja, nisu tu čista posla, pa ih upitah šta je to maj mjesec. Muk među mojom malom rajom na plaži. Eh sada, ne mogu se ja sjetiti kako se na hrvatskom kaže maj, pa nagađaj, a djeci smješno. Sjetih se Izeta iz serije Lud zbunjen normalan i njegovih prijedloga za nazive kalendarskih mjeseca na bosanskom, te u tome nekako svi skupa nadođosmo na svibanj. Naučih ja od djece svibanj i nikad ga više zaboraviti neću, a možda se i oni nekada sjete maja, bosanskog, srpskog, hrvatskog, makedonskog, slovenačkog, crnogorskog ili barem dio te priče koju im je jednog ljetnog prijepodneva pričala neka teta Tihana iz Sarajeva, Bosne i Hercegovine, gdje je ok reći i vlak i voz, i svibanj i maj, i definirati i definisati….a i nasmijati se svim našim jezicima i sjetiti se nekada i Top liste nadrealista. Ne pretjerivati u isticanju razlika, ali njegovati svoj jezik, proširivati svoje znanje i kao mali Duje, znati „strane“ jezike, pa barem one svojih susjednih zemalja.

Tihana Puzić

vlasnica Profis d.o.o.