Uvijek sam bila zagovornica toga da se od djece može najviše naučiti i drago mi je kada vidim da je zaista tako. Oni su otvorenih umova, blistavih pogleda i ne prezaju od iskrenosti. Najbolji učitelji, iako mi odrasli često mislimo da isključivo mi njih podučavamo.

Tako sam prošlog ljeta u Drveniku u Hrvatskoj prisluškivala razgovor između dva dječaka na plaži. Dok su se igrali sa kamenčićima i pijeskom, pokušavali su jedan drugom da objasne određene lingvističke nedoumice između bosanskog i hrvatskog jezika. Tako je Tarik rekao Filipu da je njegova majka napravila sendviče za obojicu, a Filip onako malo zbunjen pita:

Majka? Misliš tvoja mama? – Ne, odgovara Tarik, moja nana, ne moja mama. Tvoja nana? To je tvoja baka?- opet bi zbunjeni Filip, na šta će Tarik još uvijek smireno – Ne baka, majka! Pa znači mama, skonta Filip! Neee, kaže Tarik već nervozno što ga Filip ne razumije, Majka bolan, moja nana!

-  Pa baka! kaže Filip…i tako su njih dvojica uveliko pokušavali jedan drugom da dokažu i pokažu na šta zapravo misle.

Bila sam u iskušenju da im objasnim razlike i ljepote tih razlika, ali sam ih pustila, jer će i sami shvatiti o čemu je riječ, a iskreno, uživala sam slušajući ih i smijala se njihovoj nedoumici.

Ove godine mi je na plaži u Lovištu, Hrvatska, prišlo više djece jer sam se tako lijepo ludirala sa svojom kćerkicom pa su i oni pomislili da bi mogli lijepo sa nama da se igraju, plešu i rade gimnastiku na plaži. I pričam ja sa svima, igram se, a mali Duje koji ima 7 godina vidi da ja pričam „drugim jezikom“ kako on to sam nazva. Pa je dijete samoinicijativno počelo da mi objašnjava razlike i prije svega da se pohvali kako on to sve zna. Tako će meni Duje lijepo objasniti da on kaže prijatelj, a na drugom jeziku, u Beogradu će ljudi reći drug. A to znači isto! Pa kruh se kaže na tom drugom jeziku hljeb. A vlak je voz! Slušaju i ostala djeca mudrolije ovih čarobnih jezika i dive se Dujetu, a ja onda upitah kako se na hrvatskom kaže mjesec maj. Kažu meni djeca – pa maj. I svi klimnuše glavom, rekao bi čovjek sve smo se sporazumjeli.

Vidim ja, nisu tu čista posla, pa ih upitah šta je to maj mjesec. Muk među mojom malom rajom na plaži. Eh sada, ne mogu se ja sjetiti kako se na hrvatskom kaže maj, pa nagađaj, a djeci smješno. Sjetih se Izeta iz serije Lud zbunjen normalan i njegovih prijedloga za nazive kalendarskih mjeseca na bosanskom, te u tome nekako svi skupa nadođosmo na svibanj. Naučih ja od djece svibanj i nikad ga više zaboraviti neću, a možda se i oni nekada sjete maja, bosanskog, srpskog, hrvatskog, makedonskog, slovenačkog, crnogorskog ili barem dio te priče koju im je jednog ljetnog prijepodneva pričala neka teta Tihana iz Sarajeva, Bosne i Hercegovine, gdje je ok reći i vlak i voz, i svibanj i maj, i definirati i definisati….a i nasmijati se svim našim jezicima i sjetiti se nekada i Top liste nadrealista. Ne pretjerivati u isticanju razlika, ali njegovati svoj jezik, proširivati svoje znanje i kao mali Duje, znati „strane“ jezike, pa barem one svojih susjednih zemalja.

Tihana Puzić

vlasnica Profis d.o.o.